U većini zemalja Europske unije, pa tako i u Republici Hrvatskoj neplodnih  je oko 16% bračnih parova. Neplodnošću se smatra izostanak trudnoće  nakon godinu dana redovitih spolnih odnosa bez korištenja kontracepcije. Žena može biti neplodna i u slučaju da nema jajovode, boluje od endometrioze ili jednostavno nema ovulacijske cikluse. Broj neplodnih parova je i veći od gore navedenog jer mnogi parovi koji su rodili jedno dijete i žele još roditi djece ne ulaze u statističke podatke. Neki od njih se zapravo ne potrude prolaziti kroz ponekad dugotrajne dijagnostičke i terapijske postupke.

Po Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2012. godine žena koja je zajedno sa svojim partnerom neplodna ima pravo i na liječenje neplodnosti heterolognom oplodnjom, odnosno inseminacijom ili izvantjelesnom oplodnjom s doniranim spermijima neanonimnog darivatelja.

Neanonimnost  darivatelja je zahtjev koji proizlazi iz prava djeteta na poznavanje bioloških roditelja što je zagarantirano poveljom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. godine. No to mnoge zemlje u EU i svijetu shvaćaju kao pravo na brojne podatke o darivatelju ili darivateljici koje ne uključuju ime i prezime dotične osobe i identifikacijski broj (OIB, SCN ili sl).

Medicinski potpomognuta oplodnja je naziv za oplodnju koja se događa uz pomoć medicinskih tehnologija  koje pomažu spermijima u oplodnji  jajne stanice. Umjetna oplodnja je zastarjeli i netočan naziv koji je još uvijek u upotrebi.

Inseminacija spermija u maternicu ili jajovode je najjednostavnija metoda kod koje se odlaže spermije u navedeni organ kako bi što prije bili bliže u blizini jajne stanice. Oplodnja se u prirodnim uvjetima najčešće događa u jajovodu, no može se odviti  i u slobodnoj trbušnoj šupljini nakon što jajna stanica izađe iz jajnika i dok je jajovod ne usisa.

Izvantjelesna oplodnja se odvija u inkubatoru ili uz pomoć mikroskopa.  Kod tzv. klasične izvantjelesne oplodnje (in vitro fertilizacija) jajna stanica se inkubira u vrlo maloj kapi medija s pedesetak tisuća progresivno pokretnih spermija od kojih samo jedan oplodi jajnu stanicu.

U slučajevima kad muškarac ima mali broj spermija ili su spermiji slabo pokretni tada se pod mikrosokopom odabere najbolji spermij,  unese se iglom pod mikroskopom u citoplazmu jajne stanice i tako se načini oplodnja. Taj postupak nazivamo izvantjelesna oplodnja s mikroinjekcijom spermija ili intracitoplazmatska injekcija spermija.

Potom se nakon nepunih 24sata pregledavaju jajne stanice; je li došlo do oplodnje- takva oplođena jajna stanica naziva se zigota  – jednostanični embrij s 46 kromosoma. Tijekom narednih nekoliko dana promatraju se embriji i  vraćaju se  3. ili 5. dan nakon oplodnje.  Najbolji rezultati se postižu s vraćanjem embrija u stadiju blastociste odnosno petog dana.

Dijagnostički postupak obrade neplodnog para traje samo nekoliko mjeseci.  Žena i muškarac će zatrudnjeti  prirodnim putem ako imamo zadovoljene neke uvjete:  muškarac mora imati više od 20 milijuna progresivno pokretnih spermija, mogućnost erekcije i ejakulacije. Žena mora imati ovulaciju sa zrelom jajnom stanicom i prohodne jajovode kako bi se jajna stanica i spermij susreli kao i  odgovarajuću  maternicu u kojoj se embrij 6 dana nakon ovulacije implantira u sluznicu maternice.

Pretrage u postupku obrade neplodnog para su spermiogram, provjera hormonskog statusa žene i ovulacije, prohodnost jajovoda te transvaginalni trodimenzionalni ultrazvučni pregled genitalnih organa žene posebno uterusa, jajovoda i jajnika.

Predkoncepcijska priprema  podrazumijeva zdrav način života, zdravu ishranu, kod žene dodatak folne kiseline i vitamina D, a kod muškaraca posebno dodatak vitamina, cinka i selena.  Pušenje cigareta, konzumacija alkohola i opojnih droga te prekomjerna debljina smanjuju šansu za trudnoću i rođenje zdravog djeteta.

Uspješnost izvantjelesne oplodnje temelji se na broju živorođene djece po embrio transferu koji iznosi u europskom prosjeku oko 20%. Uspješnost je viša u mlađih žena i s manje uzroka neplodnosti. Uspješnost izvantjelesne oplodnje značajno se smanjuje nakon ženine dobi od 38 godina, i u slučajevima kada su uzroci neplodnosti  stanja poput endometrioze, kongenitalnih anomalija uterusa, teškog oblika muške neplodnosti s vrlo malim brojem progresivno pokretnih i morfološki urednih spermija.

Najčešće se govori o stopi trudnoća po embrio transferu koji iznosi za žene do 35. godine života u KBC Zagreb 48%. Kod žena kojima se u postupcima izvantjelesne oplodnje vraćaju odmrznuti zametci stopa trudnoća iznosi 65%. Oko 20% žena s pozitivnim testom na trudnoću ima spontane pobačaje. Oko 5% trudnoća su blizanačke. Danas sve više težimo vraćanju samo jednog zametka kako bi smo spriječili visoko rizične višeplodne trudnoće.

Medicinski potpomognuta oplodnja je za većinu parova težak proces. Posebno je teško parovima nakon nastupa menstruacije tj. kada ne dođe do željene trudnoće. Potrebno je puno međusobnog suosjećanja i razumijevanja između samih partnera ali i članova tima koji čine  ginekolog, embriolog te medicinska sestra.

U Republici Hrvatskoj načini se oko 8000 postupaka medicinski potpomognute oplodnje godišnje. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje financijski  pokriva 4 postupka sa stimulacijom ovulacije i dva postupka u prirodnom ciklusu.

U slučaju da muškarac ili žena nemaju gamete (nedostatak spermija ili jajne stanice) radi se heterologna oplodnja s darovanom gametom.

Nažalost takve postupke  još ne radimo u Republici Hrvatskoj zbog neprihvaćanja neanonimnosti kod potencijalnih darivatelja.  A Republika Hrvatska je vodeća zemlja po darivanju organa za transplantacijske programe.